Danas je jasno da Ismail Beko Fofana nije pojačanje. Koliko i da li vredi nismo mogli na pravi način da se uverimo. Šansu ne dobija, navijači ga vole, trener Marko Nikolić, po svemu sudeći – ne.
Foto: Star sport
- Ne mogu da budem neiskren i kažem da nisam očekivao šansu. Verovao sam da ću bar u Kupu moći da zaigram, ako ne celu utakmicu, onda bar deo. I rezultat je išao u prilog mojim željama, ali je sve ostalo na zagrevanju. Razočaran sam, to je osećaj u ovom trenutku preovlađuje kod mene – poluglasno, sa primetnom dozom gorčine, konstatuje internacionalac iz Obale Slonovače.
Od početka sezone šanse koje je prošlogodišnja letnja akvizicija Partizana dobijala nisu odmakle dalje od „kašičice“. U prvenstvu je pet puta ušao sa klupe, upisao 44 minuta i dva gola, dok je u Evropi na tri meča igrao 67 minuta.
- Bilo bi mi lakše kada bih znao da zabušavam na treninzima, da ne odrađujem sve postavljene zadatke maksimalno profesionalno. Upravo zbog toga mi je još teže, jer iako poštujem opredeljenje da su drugi u prednosti čudno mi je da barem u Kupu ne mogu da dobijem priliku.
Odnos tamnoputog napadača i trenera Marka Nikolića nije narušen, ali se iz svega izvlači logičan zaključak da igrački kvaliteti Fofane nisu po meri mladog stručnjaka.
- Nisam razgovarao sa trenerom o mom statusu, niti planiram. On je taj koji odlučuje, a meni je ostalo samo da Bogu na volju ostavim šta će dalje da bude samnom. U Božijim sam rukama, a kada je tako, onda je nemoguće davati bilo kakve prognoze.
Ono što daje poseban „začin“ celoj priči je nevidljiva nit koja povezuje Ismaila Fofanu sa navijačima Partizana. Praktično ne prođe utakmica a da sa neke od tribina ne krenu pesme posvećene njemu.
- Navijači me obožavaju i ja obožavam njih. Volim Partizan, volim navijače, nemam nikakve primedbe na život u Beogradu i Srbiji, ali želim da igram fudbal. To je moj posao i strast – zavapio je još jednom na kraju razgovora Fofana.
FOFANA je u Humsku stigao prošlog leta kada je potpisao četvorogodišnji ugovor sa klubom. Posle nešto više od godinu dana u Humskoj razmišlja i o odlasku, ali trezveno gleda na celu situaciju.
- Ko bi sad poželeo da me uzme, dugo vremena me nema nigde. Fudbal mi je sve, došao sam zbog njega iz Afrike ne gubim nadu da će mi se jednog dana sve vratiti - kaže Fofana.
I dobroćudnost fudbalera iz Obale Slonovače nikog ne ostavlja ravnodušnim u Humskoj, pa tako najveća podrška često stiže od direktnih konkurenata za mesto u timu.
- Danko Lazović me često hrabri, govori mi da budem jak, da izdržim i da ću dočekati šansu. Slično je i sa ostalim saigračima, na tome sam im neizmerno zahvalan – objašnjava Fofana.